Sunday, November 30, 2014



Ozonski omotač i zdravlje


Pre priče o uticaju ozonskog omotača na zdravlje treba se osvrnuti koliko se zapravo zna šta je ozon, a šta je ozonski omotač. Nešto smo učili u školi, neki od nas na fakultetu, neki su se bacili na stručno izučavanje, a neki ne znaju. No, nećemo ovde da pričamo ko zna i ko ne zna, nego o onome što nas okružuje i šta nas je snašlo, hteli mi to ili ne.
Šta je taj ozon? Ozon je molekul troatomskog oblika i sastoji se od tri atoma kiseonika, O3. Primećen je 1785. godine, ali bez nekog posebnog značaja. Istorijat kaže da je otkriven 1840. godine, kada je i dobio naziv po grčkom glagolu όζω (smrdeti) zbog specifičnog mirisa, a hemijska konstitucija utvrđena je 1872. godine. Spada u grupu nestabilnih molekula i usled te nestabilnosti pri visokoj temperaturi i usled pada pritiska raspada se, 2O3® 3O2. Sa naučne strane, značajan je, jer sprečava prodor UV(hn, ultraljubičasto zračenje) zračenja i prevashodno tome bitan je zbog stvaranja omotača, a sa druge strane, negativno utiče na zdravlje živih organizama kada se nalazi u nivoima bližim površini naše planete. Taj ozon se naziva „loš ozon“.
Treba imati u vidu da zagađenje atmosfere izazvano ozonom nema nikakve veze sa ozonskim slojem u omotaču, koji se prirodno formira u stratosferi daleko iznad vazduha koji dišemo. Prirodno formiran ozon sprečava UV zračenje i kao što je već pomenuto sastavni je deo ozonskog omotača, koji se nalazi na 11- 48km iznad površine Zemlje. Debljina omotača se meri spektrofotometrom, a podaci se računaju u Dobsonovim jedinicama. Recimo, da bi pojasnili kako se određuje DU uzećemo primer za debljinu ozonskog omotača od 0,01mm. Na temperaturi 0°C i pri pritisku od 1bara sadržaj ozona u stratosferi iznosi 1DU.
Oštećenje ozonskog omotača se dešava usled razgradnje stratosfernog ozona, što je posledica poremećaja odnosa O2 /O3 izazvanog prisustvom atoma halogena. Cl(hlor) u stratosferi je primer prisustva tog tipa atoma. Na O2 molekule utiče hn zračenje, čime se stvara kiseonik, radikal, koji je jako reaktivan sa drugim molekulama kiseonika usled čega se stvara novi O3. Novonastali molekul opet je izložen UV(hn) radijaciji i u takvim reakcijama stvaraju se atom i molekul kiseonika. Taj ciklus je poznat kao Čapmanov ciklus. Oštećenja omotača pokazuje pojava pod imenom „ozonska rupa“, a to je smanjenje ozonskog sloja u atmosferi i prvi put je otkriveno 70tih godina u južnoj hemisferi. Neki naučnici tvrde da su uzroci ove pojave prirodni, a neki da je uzrok tome čovek.
1985. godine potpisana je Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, a 1987. godine Montrealski protokol o supstancama koje oštećuju ozonski omotač. Negde se navodi da je Montrealski protokol najuspešniji međunarodni sporazum u oblasti zaštite klime i životne sredine u kojoj živimo. On u prvi plan stavlja eliminisanje emisije gasova, raznih supstanci iz upotrebe, koji utiču na slučajeve pojave raznih bolesti. Treba pomenuti da se klima na Zemlji poremetila usled povećane koncentracije CO2(ugljen-dioksid)  u atmosferi kao posledice potrošnje goriva(ugalj, nafta, gas). Sama industrija utiče na razvoj klimatskih i prirodnih nepravilnosti. Takođe, dodatno zagrevanje poznato je pod imenom „pojačani efekat staklene bašte“, a gasovi kao što su vodena para, CO2, CH4(metan), N2O(azot-dioksid), CFC(freon) i O3 predstavljaju stakleničke gasove i glavne krivce globalnog zagrevanja. Nećete pogrešiti ako umesto reči zagrevanje upotrebite topljenje, jer smo svesni koliko je povezano, na kraju, svodi se na isto. U periodu kada industrija nije postojala, u atmosferi nije bilo toliko gasova koji sadrže hlor, tj. CFC(freon). Freoni se koriste u proizvodnji frižidera i dezodoransa, za toplotne pumpe, avione, podmornice i tim putem dospevaju u atmosferu, gde se razlažu i u tom procesu razlaganja oslobađa se molekul hlora, koji deluje na prirodni ozon iz omotača iz čega se stvara loš ozon. Navodi se da su freoni uništili oko 5% ozonskog omotača i to je ona već pomenuta „ozonska rupa“. Usled tog oštećenja, manji je efekat filtriranja što dovodi do jačeg UV zračenja, koje kod ljudi izaziva slabljenje imuniteta, rak kože, očne probleme i razna druga oštećenja i bolesti.

Efekat zagrevanja, povećana koncentracija UV(hn) zračenja sa Sunca, hemijske promene u atmosferi i klimatske promene znatno utiču na zdravlje, što se i pokazuje povećanim brojem disajnih problema i plućnih oboljenja. Naravno, ne treba zaboraviti i uticaj kiselih kiša, koje su takođe nastale zagađenjem od već navedenih gasova. Usled svog tog disbalansa, svesni smo činjenica da se led na Antarktiku otapa, da nivo mora raste, da su prisutne poplave u predelima kod pristaništa, luka, da je raspad građevina od betona, čelika i kamena učestao, šume izumiru, pustinje se šire, povećana je upotreba hemijskih sredstava za zaštitu, prisutan je problem pitke vode i povećana je pojava epidemija i pandemija. Moglo bi još da se nabraja, ali ovo je neki kratak spisak pojava, koje znatno utiču na živi svet na Zemlji.
Imajući sve navedeno u vidu, veliki broj stručnjaka iz oblasti meteorologije, astronomije, klimatologije upozorava i ukazuje na složenost klimatskih promena. Recimo, takav rad naučnika kod nas možemo videti na  srpskom web site-u, na kom se mogu pratiti intenzitet UV zračenja i debljina ozonskog omotača za područje Beograda i Novog Sada, www.uv-srbija.rs. Međutim, pošto sva upozorenja širom sveta ukazuju na nepravilnosti i promene, pitanje je: „Da li će to biti dovoljno da stigne do očiju i ušiju nadležnih i odgovornih ljudi u svetskoj industriji?“. S obzirom da bi sve to uticalo na ekonomiju, spomenutima ne odgovara da se pozabave izvesnim promenama nauštrb profita. Ipak, setimo se da su članice UN(Ujedinjene nacije) smanjile, a neke potpuno prekinule upotrebu gore navedenih stakleničkih gasova, koji znatno utiču na razaranje omotača i na taj način pružili šansu oporavku omotača, predviđajući da će uticaj negativnih faktora na ozonski omotač nestati negde oko 2050. godine. Živi bili, pa videli.




Irena Spasović, 
novinar i fizičar istraživač