Ozonski
omotač i zdravlje
Pre priče o uticaju
ozonskog omotača na zdravlje treba se osvrnuti koliko se zapravo zna šta je
ozon, a šta je ozonski omotač. Nešto smo učili u školi, neki od nas na
fakultetu, neki su se bacili na stručno izučavanje, a neki ne znaju. No, nećemo
ovde da pričamo ko zna i ko ne zna, nego o onome što nas okružuje i šta nas je
snašlo, hteli mi to ili ne.
Šta je taj ozon? Ozon
je molekul troatomskog oblika i sastoji se od tri atoma kiseonika, O3.
Primećen je 1785. godine, ali bez nekog posebnog značaja. Istorijat kaže da je otkriven 1840. godine,
kada je i dobio naziv po grčkom glagolu όζω (smrdeti) zbog specifičnog mirisa, a hemijska konstitucija
utvrđena je 1872. godine. Spada u grupu nestabilnih molekula i usled te
nestabilnosti pri visokoj temperaturi i usled pada pritiska raspada se, 2O3® 3O2.
Sa naučne strane, značajan je, jer sprečava prodor UV(hn, ultraljubičasto zračenje) zračenja i prevashodno
tome bitan je zbog stvaranja omotača, a sa druge strane, negativno utiče na
zdravlje živih organizama kada se nalazi u nivoima bližim površini naše
planete. Taj ozon se naziva „loš ozon“.
Treba imati u vidu da zagađenje atmosfere izazvano
ozonom nema nikakve veze sa ozonskim slojem u omotaču, koji se prirodno formira
u stratosferi daleko iznad vazduha koji dišemo. Prirodno formiran ozon sprečava
UV zračenje i kao što je već pomenuto sastavni je deo ozonskog omotača, koji se
nalazi na 11- 48km iznad površine Zemlje. Debljina omotača se meri spektrofotometrom,
a podaci se računaju u Dobsonovim jedinicama. Recimo, da bi pojasnili kako se
određuje DU uzećemo primer za debljinu ozonskog omotača od 0,01mm. Na
temperaturi 0°C i pri pritisku od 1bara sadržaj ozona u stratosferi iznosi 1DU.
Oštećenje ozonskog omotača se dešava usled
razgradnje stratosfernog ozona, što je posledica poremećaja odnosa O2 /O3 izazvanog
prisustvom atoma halogena. Cl(hlor) u stratosferi je primer prisustva tog tipa
atoma. Na O2 molekule utiče hn
zračenje, čime se stvara kiseonik, radikal, koji je jako reaktivan sa drugim
molekulama kiseonika usled čega se stvara novi O3. Novonastali
molekul opet je izložen UV(hn)
radijaciji i u takvim reakcijama stvaraju se atom i molekul kiseonika. Taj
ciklus je poznat kao Čapmanov ciklus. Oštećenja omotača pokazuje pojava pod
imenom „ozonska rupa“, a to je smanjenje ozonskog sloja u atmosferi i prvi put je
otkriveno 70tih godina u južnoj hemisferi. Neki naučnici tvrde da su uzroci ove
pojave prirodni, a neki da je uzrok tome čovek.
1985. godine potpisana je Bečka konvencija o zaštiti
ozonskog omotača, a 1987. godine Montrealski protokol o supstancama koje
oštećuju ozonski omotač. Negde se navodi da je Montrealski protokol
najuspešniji međunarodni sporazum u oblasti zaštite klime i životne sredine u
kojoj živimo. On u prvi plan stavlja eliminisanje emisije gasova, raznih
supstanci iz upotrebe, koji utiču na slučajeve pojave raznih bolesti. Treba pomenuti
da se klima na Zemlji poremetila usled povećane koncentracije CO2(ugljen-dioksid)
u atmosferi kao posledice
potrošnje goriva(ugalj, nafta, gas). Sama industrija utiče na razvoj klimatskih
i prirodnih nepravilnosti. Takođe, dodatno zagrevanje poznato je pod imenom
„pojačani efekat staklene bašte“, a gasovi kao što su vodena para, CO2,
CH4(metan), N2O(azot-dioksid), CFC(freon) i O3
predstavljaju stakleničke gasove i glavne krivce globalnog zagrevanja. Nećete
pogrešiti ako umesto reči zagrevanje upotrebite topljenje, jer smo svesni
koliko je povezano, na kraju, svodi se na isto. U periodu kada industrija nije
postojala, u atmosferi nije bilo toliko gasova koji sadrže hlor, tj. CFC(freon).
Freoni se koriste u proizvodnji frižidera i dezodoransa, za toplotne pumpe,
avione, podmornice i tim putem dospevaju u atmosferu, gde se razlažu i u tom
procesu razlaganja oslobađa se molekul hlora, koji deluje na prirodni ozon iz
omotača iz čega se stvara loš ozon. Navodi se da su freoni uništili oko 5%
ozonskog omotača i to je ona već pomenuta „ozonska rupa“. Usled tog oštećenja,
manji je efekat filtriranja što dovodi do jačeg UV zračenja, koje kod ljudi izaziva
slabljenje imuniteta, rak kože, očne probleme i razna druga oštećenja i
bolesti.
Efekat zagrevanja, povećana koncentracija UV(hn) zračenja sa Sunca, hemijske promene u
atmosferi i klimatske promene znatno utiču na zdravlje, što se i pokazuje
povećanim brojem disajnih problema i plućnih oboljenja. Naravno, ne treba
zaboraviti i uticaj kiselih kiša, koje su takođe nastale zagađenjem od već
navedenih gasova. Usled svog tog disbalansa, svesni smo činjenica da se led na
Antarktiku otapa, da nivo mora raste, da su prisutne poplave u predelima kod
pristaništa, luka, da je raspad građevina od betona, čelika i kamena učestao,
šume izumiru, pustinje se šire, povećana je upotreba hemijskih sredstava za
zaštitu, prisutan je problem pitke vode i povećana je pojava epidemija i
pandemija. Moglo bi još da se nabraja, ali ovo je neki kratak spisak pojava,
koje znatno utiču na živi svet na Zemlji.
Imajući sve navedeno u
vidu, veliki broj stručnjaka iz oblasti meteorologije, astronomije,
klimatologije upozorava i ukazuje na složenost klimatskih promena. Recimo, takav
rad naučnika kod nas možemo videti na
srpskom web site-u, na kom se mogu pratiti intenzitet UV zračenja i
debljina ozonskog omotača za područje Beograda i Novog Sada, www.uv-srbija.rs. Međutim, pošto sva
upozorenja širom sveta ukazuju na nepravilnosti i promene, pitanje je: „Da li
će to biti dovoljno da stigne do očiju i ušiju nadležnih i odgovornih ljudi u
svetskoj industriji?“. S obzirom da bi sve to uticalo na ekonomiju, spomenutima
ne odgovara da se pozabave izvesnim promenama nauštrb profita. Ipak, setimo se
da su članice UN(Ujedinjene nacije) smanjile, a neke potpuno prekinule upotrebu
gore navedenih stakleničkih gasova, koji znatno utiču na razaranje omotača i na
taj način pružili šansu oporavku omotača, predviđajući da će uticaj negativnih
faktora na ozonski omotač nestati negde oko 2050. godine. Živi bili, pa videli.
Irena Spasović,
novinar i fizičar istraživač